BIBLIJSKA PORUKA DANA

Vrijeme kroz godinu

26. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 30. rujna 2010.

Lk 10,1-12

1Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. 2Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. 3Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. 4Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. 5U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' 6Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. 7U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću." 8"Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi 9i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' 10A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 11'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' 12Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

ODAŠILJANJE DVANAESTORICE - ŽETVA MIRA

Lk 10, 1-12

U prethodnom smo odsječku čuli iz Isusovih usta da je preduvjet za navještaj kraljevstva Božjega neodgodivost nasljedovanja samoga Gospodina. Luka opetovano oslovljava Isusa "Gospodinom" - on je Kyrios, što je naziv, pridjevak pridodan Isusovu imenu u ranoj Crkvi, nakon uskrsnuća. Sad se nalazi na odlučnom putu prema Jeruzalemu i htio bi svojom porukom zahvatiti preko 72 učenika cijeli Izrael. Broj je znakovit. Onodobno je vladalo uvjerenje kako ima toliko naroda na svijetu, zatim i kod Mojsija imamo sedamdeset starješina, a onda je to i broj Izraelovih sinova koji su sišli u Egipat. Nema imena glasnika Radosne vijesti. Gospodin ih šalje po dvojicu kako bi njihovo svjedočanstvo bilo vjerodostojno pred slušateljstvom. I rana je Crkva slala po dvojicu učenika, apostola u misije. Jedan vodi riječ, drugi služi kao svjedok i potkrjepljuje svojom nazočnošću i molitvom izgovorenu riječ.

Isus govori o žetvi. Žetva je naprosto prevelika, a u Ivanovu Evanđelju Isus poziva svoje učenike da podignu oči i obazru se te vide kako je žetva velika, kako se polja bjelasaju, zlatnožuta za žetvu. Treba moliti za suradnike u velikoj Božjoj žetvi u svijetu. Oni su u svijetu gotovo nemoćni, poput janjaca među vukovima. Uzmemo li svjetski grbovnik (heraldiku) nitko nema janje u svome grbu (osim Isusa Krista), dok ćemo orla i lava pronaći redovito, zbog njihove nadmoći i snage nad ostalim pticama i životinjama. Gospodin im ulijeva pouzdanje i hrabrost, ne trebaju se bojati. Pa kad čitamo i Pavlove spise, vidjet ćemo na kakve je sve nevolje i tjeskobe nailazio u svojim misijskim pothvatima. Odasvuda samo nevolje i progoni, tzv. apostolske peristaze. Ali je uvijek doživljavao Božju pomoć, znao iskusiti milost samoga Gospodina.

Isus daje i konkretne naputke spram ponašanja na apostolskome propovijedanju. Šalje ih bez ikakvih sredstava, bez hrane i pića, samo s jednim velikim pouzdanjem u Boga. Oni u u svojoj osobi dokaz blizine Božjega kraljevstva, i s pouzdanjem u Gospodina njima ne će ništa nedostajati. Nikada im ne će nedostajati onaj egzistencijalni minimum. Oni trebaju poći na put siromašniji od prosjaka, bez igdje išta, bez štapa, torbe, sandala, pogotovo bez novčarke. Njihov život i ponašanje trebaju biti poziv na obraćenje, poziv da čovjek ne stavlja svoju sigurnost u imanje i bogatstvo.

Na negativne naputke, što ne smiju činiti, slijede pozitivne smjernice, kako se ponašati. Treba sve biti usmjereno prema gostoprimstvu, a upravo gostoprimstvo bijaše jedan od temeljnih razloga za brzo širenje Radosne vijesti u ondašnjem helenističkom svijetu. Sve je u znaku mira, ovo je žetva mira. I ne trpi nikakve odgode niti odugovlačenja. Stvar je žurna, upravo kao kod kola hitne pomoći. Isus kao da želi reći, u pitanju je sudbina i spas svijeta. Nema tu nepotrebna pričanja, čavrljanja, "show-talks" kakve danas susrećemo u svim medijima, gdje je sve neobvezatno. Mir je naviješten već za Isusova rođenja onim "Božjim miljenicima" ( usp. 2,14),  sad je došlo vrijeme da se ta poruka mira i konkretno ostvari. Isusovi učenici nisu anđeli suda ni apokalipse, oni su donositelji mira i mirotvorci.

Isusovim se zahtjevima može udovoljiti samo odlučnim pristupom, otvorenim i nepodijeljenim srcem, predanjem do kraja, i povjerenjem cijelog svog bića. Onaj tko se upusti u pustolovinu s Isusom i tko postane učenik, ne će ubuduće govoriti svoje riječi, niti će iznositi svoj nauk, već ono što je naučio u ophođenju s Isusom Kristom. Učenikova vanjština mora biti sukladna s porukom. Moraju biti u svemu vjerodostojni i izbjegavati svaki privid, kao da im je stalo do njih samih, a ne do poruke koju imaju navijestiti svijetu. U svemu na Gospodina oslonjeni i upućeni.

Žetva o kojoj je riječ sazrijeva nakon Isusova galilejskog djelovanja. Sjeme je barem negdje palo na plodno i korisno tlo i donosi plod, u plemenitu i dobru srcu. Sad se upućuje riječ svakome pojedinome, i ta će riječ pokazati, koliko je tko surađivao i koliko je izrastao u čovjeka milosti.

    Učenici naviještaju mir. Oni su bitno poslanici, opunomoćenici. Ne govore svoje, nego tuđe. Nisu gospodari, nego sluge. Bog je glavni, Isus je odašiljatelj. Gdje se mir nastani, kuća postaje kućom mira. Ljudi u njoj mogu živjeti, neometani ni od koga, učenici svojim dolaskom pretvaraju sve u novo. Liječe bolesnike, čine ljudima dobro, zadovoljni su onim što im se ponudi. Oni ljudima oslobađaju zapretane sile, stvaraju atmosferu razumijevanju, žanju spontanu zahvalnost i srdačnost od onih kod kojih su navratili. Ponuda učenika jest u ovome smislu i temeljna i sveobuhvatna. Ona mijenja sve u onome tko je prihvati u svoju kuću. A ako se dogodi da ih netko odbaci, da ne prihvati Radosnu poruku, onda treba i prašinu otresti. Nemoguće se ponašati prema ovome konačnom, eshatološkom, indiferentno, neutralno, nezainteresirano. Isusova poruka i njegovi glasnici su glasnici definitivne krize koja nastupa u čovječanstvu, glasnici konačne razdiobe između novoga i staroga. Poslušati Isusove vjesnike znači slijediti samog Isusa. Ne poslušati znači odbiti hranu koja je nužna za život i budućnost. Hranu koja je zapravo istinski lijek za svijet.